Matori šakali,
Ispijenih očiju,
Žudnog pogleda a
Praznih ruku,
Lascivno nude
Sve što nikad neće
Moći da ispune.
Matori šakali,
Izgubljeni u raskoraku
Događaja i vremena,
Stvarnosti i mašte,
Uvereno uveravaju,
Ponajviše sebe,
Da sada je došlo
Njihovih pet minuta,
Da postali su gospodari sveta,
Upravo oni,
Upravo ovih dana.
U čoporu, a
Sve zamišljajući da
Su sami
Na ovom svetu,
Sve ne gledajući nigde,
Do u sebe,
Matori šakali
Lunjaju
kancelarijama,
konferencijama,
upravnim odborima i
skupštinama.
A celo selo
gurnulo
glavu
u pesak.
Friday, April 11, 2008
Seoska Idila
Posted by
Aniram
at
3:45 PM
Labels: moje pesme
Subscribe to:
Post Comments (Atom)

0 comments:
Post a Comment